RTV Pančevo.

RTV Pančevo.

Radio Televizija Pančevo je preduzeće koje je registrovano za emitovanje televizijskog i radijskog programa. Radio Pančevo je počelo da radi u aprilu 1980. godine, TV Pančevo u decembru 1992. godine, dok je internet stranica RTV Pančevo prvi put postavljena 21. decembra 2009. godine.

Branislava Kolović Nedeljković i Nada Đorđević Ante portas

Svako ko je ovih dana pratio rad Visokog saveta sudstva i prokomentarisao da u istoriji srpskog pravosuđa nije bilo bezobzirnijih sudija u gaženju pravnih i etičkih normi od Jasmine Vasović, Snežane Bjelogrlić, Vukice Kužić i Žaka Pavlovića, moraće da se ujede za jezik kada vidi ko su neki od kandidata za njihove naslednike. Na žalost, opet nam se može dogoditi da od „zla“ dobijemo „gore“.

Nada Đorđević je sudija Višeg suda u Beogradu i potrčko Snežane Bjelogrlić u Društvu sudija Srbije. Ta gospođa se kandidovala da bude član Visokog saveta sudstva ispred sudija viših sudova i da nastavi misiju Snežane Bjelogrlić da Visoki savet sudstva i sve sudijske institucije u Republici Srbiji potčini ovom udruženju građana. Par dana nakon što se Nada Đorđević kandidovala za predstavnika višig sudova u Viskokom savetu sudstva, to telo ju je izabralo za sudiju Apelacionog suda. A Nada Đorđević, umesto da povuče kandidaturu, nastavlja da vodi kampanju kako bi postala član Visokog saveta sudstva. Na taj način Nada Đorđević je načinila dva ozbiljna etička prestupa koji je diskvalifikuju kao kandidata za člana Visokog saveta sudstva.
Prvo, nije normalno da se kandiduje za predstavnike jednog sudijskog kolegijuma koji želi da napusti. Nada Đorđević ne želi više da bude sudija višeg suda i hoće da napreduje u apelacioni sud, što je samo po sebi legitimno. Ali nije moralno da se ona, koja izvesno napušta kolegijum sudija viših suda, nameće da bude njihov predstavnik u Visokom savetu sudstva.
Drugo, konkurs za Apelacioni sud je raspisan jer su tom sudu potrebne sudije. Time što je izabrana Nada Đorđević, sprečen je izbor nekog drugog kandidata. Nada Đorđević sada kada je izabrana kaže da želi da bude u Visokom savetu sudstva. Zašto je onda konkurisala u Apelacioni sud kada ne želi da tamo radi? Poverenje koje joj je ukazano izborom u Apelacioni sud bez oklevanja je podredila tome da u ime Društva sudija Srbije trguje uticajem u Visokom savetu sudstva.
Još crnji i beskrupulozniji kandidat od Nade Đorđević je Branislava Kolović Nedeljković. U prethodnim tekstovima sam se pitao kako je moguće da Prvi osnovni sud na sednici svih sudija za svog kandidata za člana Visokog saveta sudstva predloži ženu koja je studirala 10 godina i koja je morala da se prebaci na neakreditovani privatni fakultet da bi završila studije prava. Odgovor na ovo pitanje biće jasan kada se vidi ko je gurao i protežirao Branislavu Kolović Nedeljković.
Predlog da Branislava Kolović Nedeljković bude kandidat za Visoki savet sudstva formalno je iznela sudija Marina Pandurović, a celu stvar je izgurala Vesna Miljuš, predsednica Prvog osnovnog suda i produžena ruka Jasmine Vasović u tom sudu.
Kakve ličnosti stoje iza Branislave Kolović Nedeljković dovoljno će pokazati sledeći slučaj. Dana 18. 11. 2024. godine izvršni poverilac VESNA MILjUŠ, podnela je Predlog za izvršenje upravo Prvom osnovnom sudu u Beogradu protiv dužnika Nenada i Sanje Nešić!? Postupajući sudija u tom predmetu bila je upravo Marina Pandurović!
Kako Marina Pandurović postupa? Umesto da zatraži delegaciju nadležnosti (jer ne može biti govora o pravičnom suđenju kada je jedna stranka u postupku ni manje ni više nego predsednik postupajućeg suda) i poveri sprovođenje postupka nekom drugom osnovnom sudu, Marina Pandurović je dana 19. 11. 2024. godine, u roku od 24 časa, donela rešenje o izvršenju u korist predsednice svog suda (rešenje I br. 22962/24).
Neko će reći, Uglješa što zakeraš, pa sudija Pandurović je pokazala vanserijsku revnost i rešila predmet u rekordnom roku! Pa zar ne težimo efikasnijem pravosuđu? Odao bih priznanje sudiji Pandurović da je u tom roku rešavala po predlozima za izvršenje samohranih majki čiji bivši muževi ne plaćaju alimentacije. Ali u ovom predmetu sudija Pandurović je najgrublje pregazila Ustav, zakone, moral, elementarno pošenje. Zar je moguće da je Marina Pandurović pristala da sudi u predmetu u kojem je jedna stranka njen predsednik suda? Koja je muka naterala sudiju Pandurović da tako drastično pogazi ustav i zakon?
Nije nju na to naterala nikakva muka već koristoljublje. Za ovo bezakonje Marina Pandurović je nagrađena time što joj je Vesna Miljuš ispunila dugogodišnju želju i prebacila je da sudi krivicu. A Marina Pandurović je u tom potkusurivanju pristala da formalno predloži Branislavu Kolović Nedeljković da bude kandidat za Visoki svaet sudstva.
Takvi ljudi stoje iza Branislave Kolović Nedeljković: Vesna Miljuš i Marina Pandurović koje ne prezaju ni od čega da bi ostvarile svoje lukrativne ciljeve.
Svako ko je pratio sednice Visokog saveta sudstva bio je zgrožen kako Jasmina Vasović, Snežana Bjelogrlić, Vukica Kužić i Žak Pavlović vrlo često prednost daju lošijim kandidatima. Ako se imaju u vidu ovi mali inserti iz karijera Nade Đorđević i Branislave Kolović Nedeljković, onda ne treba da budemo iznenađeni ako budući Visoki savet sudstva za sudije bude birao čak i one ljude koji nisu završili pravni fakultet. Od Nade Đorđević i Branislave Kolović Nedeljković se ne može očekivati ništa manje od toga. Zato drage sudije dobro razmislite za koga glasate.

Predsednik Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu Skupštine Srbije i narodni poslanik SNS
dr Uglješa Mrdić