RTV Pančevo.

RTV Pančevo.

Radio Televizija Pančevo je preduzeće koje je registrovano za emitovanje televizijskog i radijskog programa. Radio Pančevo je počelo da radi u aprilu 1980. godine, TV Pančevo u decembru 1992. godine, dok je internet stranica RTV Pančevo prvi put postavljena 21. decembra 2009. godine.

Politička poruka ili neznanje? Sudija Vukmirović odbila privatnu tužbu i oslobodila Mariniku bez ijednog ročišta

Sudija Osnovnog suda u Novom Sadu, Mara Vukmirović, bez ijednog ročišta, bez saslušanja stranaka i svedoka, odbila je privatnu tužbu Aleksandra Trnovanovića iz Kovina, koji je Mariniku Tepić tužio za uvredu. Ovo je prva ovakva sudijska odluka u istoriji srpskog pravosuđa, kada je reč o privatnim tužbama, jer je stvar dokazivanja na glavnom pretresu, koji nije održan.

Najskandaloznije je obrazloženje, kao osnov Rešenja. Ono je, samo po sebi, ili apsolutno neznanje ili direktna politička poruka sudije Vukmirović. Ona se, na osnovu neistina, drznula da, u pomenutom obrazloženju o odbijanju privatne tužbe, neskriveno i direktno brani i opravdava Mariniku, pažljivo objašnjavajući šta je Marinika htela da kaže, a da je nije ni saslušala, niti je suprotnoj strani dala pravo da je ispita?!

Marinika je 9. i 10. novembra, putem društvenih mreža i medija, Trnovanovića nazvala „crnokapuljašem“, „SNS kadrom za vanredne situacije“, optužila ga je da je došao u Novi Sad da „tuče ljude i urniše grad“, a potom je uputila pretnju: „Nemate više gde da se sakrijete, sve ćemo vas razotkiriti i svima po pravdi!“.

U prilog svojim tvrdnjama, Tepić je dodala četiri fotografije, na osnovu kojih se jasno vidi da to nije Trnovanović, koji tada i nije bio u Novom Sadu, za šta postoje svedoci, koje sudija Vukmirović nije saslušala. Dovoljno je uživo videti Trnovanovića i uporediti ga sa ljudima na fotografijama, što sudija Vukmirović takođe nije uradila.

Sudija je, bez saslušanja stranaka u postupku i bez trunke sramote, zaključila da su tvrdnje okrivljene „subjektivni doživljaj privatnog tužioca“, te da „ne dostižu nivo objektivnog kriterijuma da se iste kvalifikuju omalovažavajuće“, jer „boja kape koju neko nosi, članstvo u nekoj političkoj stranci ili tvrdnja da je neko kadar za vanredne situcije nije omalovažavajuća sama po sebi“.

„Crnokapuljaši“ su Marinikina aluzija na „crnokošuljaše“, hrvatske fašiste, koji su, za vreme NDH, vršili stravična zlodela nad pripadnicima srpskog naroda. Za sudiju Vukmirović, to nije uvreda prema Trnovanoviću, kojeg je Marinika, u tom kontekstu, označila imenom i prezimenom. Čak mu je objavila i mesto prebivališta, gde je zaposlen i stranačko opredeljenje.

Poslednji deo, izrečena pretnja: „Nemate više gde da se sakrijete, sve ćemo vas razotkriti i svima po pravdi!“, takođe je dobila sramno obrazloženje sudije: „Što govori o nameri okrivljene koja stoga ne može biti protumačena kao omalovažavajuća namera. Navedeno ukazuje da je cilj inkriminisane objave bio izražavanje stava o legitimnim posledicama postupanja onih koji treba da budu razotrkiveni i procesuirani zbog nasilja i materijalne štete koja je neposredno naneta imovini Grada Novog Sada“.

Sramno, jer sudija Vukmirović nedvosmisleno tvrdi da su Gradsku kuću u Novom Sadu palili i uništili ljudi koji nisu politički istomišljenici Marinike Tepić. A opšte poznata činjenica, koja je utvrđena i u krivičnim postupcima, vođenim od strane OJT Novi Sad, jeste da su Gradsku kuću u Novom Sadu, uništavali i zapalili upravo istomišljenici Marinike Tepić. Kako je to promaklo očigledno načitanoj sudiji Vukmirović?

Očigledno načitanoj, jer sudija Vukmirović svoje slobodno vreme provodi kao izuzetno dobro plaćeni predavač na privatnom Fakultetu za pravne i poslovne studije „Dr Lazar Vrkatić“. Ovaj privatni Fakultet organizuje praksu studenata u kompletnom državnom sistemu pravosuđa. Ovaj Fakultet nije pod studentskom blokadom, a profesori nisu u štrajku.

Izvor:epancevo.rs